Iv 20,19-31 »Nakon osam dana dođe Isus.“

Crkva svoju vjeru temelji na svjedočanstvu učenika: “što vidjesmo svjedočimo!” Ipak nije dosta vidjeti. Vjera je iznad gledanja. Zato su blaženi koji ne vidješe Gospodina, a vjeruju. Ukazanja su znakovi jednog događaja koji je temelj naše vjere. Prvo blaženstvo je blaženstvo vjere BDM: “Blažena ti što povjerova.” Posljednje blaženstvo vjere je izrečeno od Uskrslog: “Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” Isus tako hvali vjeru svih koji će vjerovati u njega ne tražeći opipljiva iskustva Blaženi smo, ne jer smo vidjeli, nego po milosti vjere na temelju svjedoka očevidaca Isusa zemaljskoga i proslavljenoga. Kristovo uskrsnuće je događaj koji zahvaća sve životne dimenzije: propovijedanje, zajedništvo, bogoslužje, vjerovjesništvo, pobjedu nad tamom i grijehom. Traži borbu protiv zla, ljubav prema siromasima, bijednicima, te da liturgijsko slavlje bude istinski uskrsni doživljaj. Kristovo uskrsnuće jača našu vjeru u kušnjama i progonstvima, hrani nadu koja mora biti životna, ne oslonjena na neki predmet, već na Kristovu prisutnost, da smo baštinici kraljevstva i već živimo u posljednja vremena iščekujući Kristov slavni dolazak. Nije nam dano da stavimo prst u rane čavala i ruku u Isusov bok. Ali Krist je ranjen u tolikim bijednima i siromašnima, napuštenima i progonjenima, bolesnima i umirućima. U njima dodirujemo Krista i ljubav prema njima jača i rasvjetljuje našu vjeru te i mi s Tomom ispovijedamo: “Gospodin moj i Bog moj!”