Lk 17, 11-19 „Ne nađe se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca.„

U Evanđelju Samarijanac je bio dvostruko spašen. I tjelesno i duhovno. Vjera dakle nije samo neko znanje ili uvjerenje, prava i duboka vjera u stanju je čovjeka spasiti od grijeha, bolesti i smrti. Ne radi se, dakle, o vjeri u smislu: moraš čvrsto u to vjerovati pa će tako i biti, nego o vjeri u Isus Krista kao Spasitelja, o vjeri da se po njemu dolazi do Božjeg milosrđa i spasenja. Ova evanđeoska zgoda želi preispitati naš odnos prema Bogu i prema onima čija je vjera drukčija od naše, a ponajviše našu vjeru u Isusa Krista kojeg u bogoslužju usklikom «Kyrie eleison» zazivamo kao Gospodina i Spasitelja. Nije bilo glavno ozdravljenje nego vjera. Kakva je naša osobna vjera? Ne zaboravimo: vjera traži i otvoreno priznanje i zahvalnost kroz slavljenje Boga u zajednici. Tražimo i ozdravljenje iznutra- obraćenje. Naš život između dva zaziva: smiluj se i hvala.  Svi trebamo Božje milosrđe i svi trebamo zahvaljivati. Euharistija je zahvaljivanje za čudo prisutnosti živoga Krista pod prilikama kruha i vina. Potrebna je vjera, povjerenje i zahvalnost. Ako to imamo onda nećemo moći bez euharistije; jer tu je živi Bog, komu i danas zahvaljujemo za sva dobročinstva koja od njega  primamo.