Mk 4, 35-41 Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?

Isus i učenici nalaze se u lađi na moru. Odjednom je došla oluja, a valovi samo što nisu potopili lađu. Učenici u strahu bude Isusa i govore: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?” Na njegovu zapovijed utihnu vjetar i smiri se more. Nakon toga Isus ih pita: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” U događaju iz današnjeg Evanđelja Isus ne proziva učenike jer su vikali i probudili Isusa, nego jer su uplašeni čime se pokazuje njihovo pomanjkanje vjere. Pomanjkanje vjere gore je od bilo kakve oluje. Ono što su u ono vrijeme morali naučiti učenici, to je pouka i za nas danas. Prva pouka je: Moja me vjera ne čuva od opasnih situacija. Druga pouka: Ni u najvećoj pogibli neću propasti, jer on sjedi u brodu mojega života. I treća pouka: On se ne brine za mene onda kad ja mislim da više ne mogu i da je posljednji čas da se umiješa. On se brine se za mene u pravo vrijeme. I samo on zna kad je to. Pouzdavati se u to, da je tu i kad ga ne osjećam, da se brine i onda kad mislim da više ne mogu – to je vjera. To je i moja životna pouka, za danas i za sutra. Isus nas poziva da se promijenimo. Da uvidimo što nam je doista bitno. I tko nam je doista bitan.