Korizma – posebno vrijeme

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Share on print

Korizma je za sve kršćane posebno vrijeme posta i obraćenja, u kojem se svatko od nas priprema da dostojno, spokojno i čistoga srca dočeka najveći kršćanski blagdan – Uskrs. Simbolično započinje obredom pepeljenja na Čistu srijedu, kada se posti i ne mrsi. Ljudi ponekad i ne znaju što zapravo simbolizira post i nemrs, koja je svrha odricanja i tih 40 dana pripreme. Poštovanjem Božjih zakona, postom i nemrsom, pepeljenjem kao činom poniznosti, ispovijeđu i odricanjem u korizmi u prilici smo okajati grijehe. Odricanjem od nečega nama važnoga, a ujedno pomaganjem drugima nesebičnim dijeljenjem, postajemo slični Isusu, slijedimo njegov primjer i pružamo primjer drugima. Post za vjernike znači uzeti samo jedan puni obroku u danu. Nemrs je uzimanje tri obroka dnevno, no ključno je to da se ne jede meso. Na Čistu srijedu i Veliki petak ne provodi se samo post, nego i post i nemrs. To znači da vjernici tih dana jedu samo jedan puni obrok dnevno koji ne uključuje konzumaciju mesa. Post je obvezan za katolike od 18 do navršenih 60 godina, na Pepelnicu i na Veliki petak. Nemrs obvezuje one koji su navršili 14 godina. Korizmu započinjemo pepeljenjem na Čistu srijedu – Pepelnicu. Dan je to pokore, razmišljanja, nemrsa i posta. Svećenik posipa kršćane pepelom uz riječi: »Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti« ili: »Obratite se i vjerujte evanđelju«. No zašto nas posipa baš pepelom? Prva asocijacija na pepeo zasigurno bi bila njegova krhkost – primjerice, kada ga uzmemo u šaku, pepeo se prosipa. I u Starom je zavjetu pepeo znak propadljivosti, kao i grješnosti te čovjekove smrtnosti. Tako Bog govori Adamu: »Ta iz zemlje uzet si bio – prah si, u prah ćeš se i vratiti« (Post 3, 19). Danas pepeo shvaćamo i kao znak pokore i obraćenja. Simbolikom te mrtve tvari čovjek priznaje svoju grješnost i postiže milosrđe. Zato je pepeljenje poziv kršćanima da razviju duh poniznosti i žrtve te da pokažu spremnost na novi život. Pepeo kojim se vjernici posipaju ili im se pepelom križa čelo dobiva se od spaljenih grančica palme korištenih na Cvjetnicu prethodne godine. Tako Kristov ulazak u Jeruzalem i početak Kristove muke, koje slavimo na Cvjetnicu, postaju svojevrsni podsjetnik na Kristovu patnju. U Bibliji se više puta spominje simbolika broja 40. Tu je veliki četrdesetodnevni potop kojim se sve loše izbrisalo s lica zemlje i označilo novi početak, četrdesetogodišnje lutanje izraelskoga naroda pustinjom do konačnoga dolaska u obećanu zemlju, četrdesetodnevno preobraćenje Ninivljana itd. Najznačajniji je Isusov četrdesetodnevni boravak u pustinji kao priprema za njegovo javno djelovanje, u konačnici za njegovu muku i uskrsnuće. Po tim uzorima i mi se pripremamo te 40 dana korizme putujemo kroz prijelazno razdoblje u kojem posebno preispitujemo vrijednost svojega kršćanskoga života i odlučujemo da ovo ne će biti samo prolaznih 40 dana, nego vrijeme u kojem smo se obratili Gospodinu, u kojem smo čvrsto odlučili hoditi putom svjetla Korizma mnogima služi kao izgovor da naprave nešto dobro i korisno – za sebe. Ali u tome nije bit korizme. Ljudi se u današnje vrijeme najčešće odriču cigareta, alkohola i »slatkoga«, što u osnovi nije loše jer svi ti »poroci« imaju loš utjecaj na nas, ali i na okolinu. Međutim, srž odricanja seže dublje. Kada se već odreknemo, recimo, cigareta, onda bismo novac koji dnevno ili tjedno potrošimo na kupovanje cigareta trebali dati ili potrošiti u dobrotvorne svrhe, a ne na neke druge osobne užitke, kao što to najčešće biva. Ljudi odluče tih »dugih, teških« 40 dana odreći se nečega što im je u životu važno, ili misle da im je važno, te smatraju da su se tako žrtvovali i učinili nešto dobro. Jesu, učinili su nešto dobro za sebe i svoje zdravlje, ali treba učiniti nešto dobro i za druge, bližnje, potrebite. Cilj nam treba biti pomoći drugima svojim odricanjem, darovati drugima ono čega smo se mi odrekli.