Many people trust online casinos due to the stringent regulations and transparency measures in place. These establishments are licensed by governing bodies which require them to adhere to strict standards of fair play and Zlatnik security. Moreover, most online casinos utilize Random Number Generator (RNG) technology, ensuring that all games are fair and unpredictable. Trust is also fostered through player reviews and ratings, as well as the availability of customer support services. Lastly, secure payment methods, data encryption, and privacy policies further contribute to users' trust in online casinos.

Župa Navještenja Blažene Djevice Marije

Povodom sv. Cecilije – O Mješovitom liturgijskom zboru i crkvenom pjevanju

Ne posjedujemo pisane kroničke zapise o povijesti zborskog pjevanja u našoj župi nego o istima zaključujemo na osnovi tek nekoliko niže navedenih podataka te iz usmene predaje pokojnih i još živućih nekadašnjih pjevača.

U Kronikama Velike Gorice čitamo da je prvo pjevačko društvo u Velikoj Gorici pod nazivom „Lira“ osnovao učitelj Josip Epih 1876.g. Prvi predsjednik društva bio je odvjetnik dr. Mikulčić. Nakon reorganizacije pjevačkog društva Lipa, 1920. g.  predsjednik zbora bio je Franjo pl. Lučić, a zborovođa kapelan Mirko pl. Hranilović. Pjevači su dolazili iz naroda, glazbeno neobrazovani nisu razumjeli notne zapise pa su pjevali po sluhu. Kapelan Hranilović koji je služio u našoj župi od kolovoza 1920.g. do listopada  1924.g., posebno se posvetio radu s mladima, a  osnovao je i Hrvatsko katoličko glazbeno-prosvjetno omladinsko društvo Turopoljac. To je ujedno bio i prvi pravi crkveni zbor.

Iz Donjolomničkog leksikona, autora i nakladnika Slavka Stepanića saznajemo da od 1926.g. kao zborovođa društva Turopoljac i orguljaš u goričkoj crkvi djeluje Nikola Toth (1883-1945), čovjek iznimne kulture i poliglot, glazbenik, dirigent, orguljaš, bavio se spisateljstvom, skladateljstvom i prevoditeljstvom. Došao je u Lomnicu 1920.g. ujesen kao školski učitelj, ali je 1922.g. premješten u Veliku Goricu. da bi već 1925.g.bio umirovljen kao hrvatski nacionalist. U razdoblju 1941-1945 g. bio je savjetnik u Ministarstvu bogoštovlja i nastave. Poginuo je 1945.g. kod Celja pri povlačenju Hrvatske vojske prema Bleiburgu.

Emilij Laszowski u svojoj knjizi Povijest Plemenite općine Turopolja  navodi da je 1942.g. u našoj župnoj crkvi postavljen vitraj sv. Cecilije. Spomenuti vitraj nepoznatog autora se nalazi na desnoj strani glavne lađe u crkvi, a uz lik Sv. Cecilije zaštitnice crkvene glazbe prikazuje pjevače u turopoljskim narodnim nošnjama ispred kojih stoji zborovođa. Prema kazivanju sad već pokojnih članova našeg zbora  čija lica prepoznajemo na tom vitraju radi se o Hrvatskom katoličkom pjevačkom društvu Turopoljac i zborovođi Nikoli Tothu. Vitraj je darovima župljana obnovljen 1961.g.

U naprijed spomenutoj knjizi Emilij Laszowski navodi da su1896.g. nabavljene nove orgulje za našu crkvu .

Organološko društvo Organum Šibenik objavilo je popis „ Orguljari u Hrvatskoj prošlosti“ (autor  Božidar Grga, Šibenik, 20.02.2012.) u kojem stoji da je orgulje (op.159) u našoj župnoj crkvi izgradio Ferdo Heferer  (Graz., 25.5.1853. – Zagreb, 23.4.1928.) – nećak i nasljednik Michaela Heferera, osnivača tvrtke Heferer za gradnju orgulja, harmonija i klavira. Te su orgulje (jedno manualne sa deset registara) i danas u funkciji.

Sjećanja najstarijih članova pjevačkog zbora sežu do pedesete godine prošlog stoljeća. Tada, 1.listopada 1950.g. na poziv i molbu župnika Marka Varge u župi su svoje pastoralno djelovanje započele Sestre milosrdnice Sv.Vinka Paulskog. One su požrtvovno, tijekom trideset godina svoje prisutnosti uz vođenje domaćinstva i održavanje župne kuće („farof“), brigu o uređenju crkve i održavanju crkvenog ruha te vjeroučiteljsku službu, preuzele i brigu o crkvenom pjevanju – uvježbavanje pjevača i orguljašku službu.

U vrijeme prije II. Vatikanskog koncila koje obuhvaća razdoblje od nekoliko stoljeća, a kojem i mi djelomično možemo svjedočiti, svećenik je bio jedini nositelj liturgije. Pri tome je čitao i pjevao predviđene liturgijske tekstove na latinskom jeziku, leđima okrenut narodu. Puk je odgovarao na latinskom jeziku, a tijekom liturgije dok je svećenik tiho čitao liturgijske tekstove, pjevale su se pučke crkveno-liturgijske pjesme na narodnom jeziku prigodne vremenu liturgijske godine (Došašće, Božićno vrijeme, Korizma, Uskrsno vrijeme, blagdani i nedjelje kroz godinu te Gospodnja, marijanska i svetačka slavlja). Pjevanje su predvodili izvježbani pjevači („započimalje“) ili zbor, a puk je sa svoje strane prihvaćao.

Nakon  II Vatikanskog koncila, sedamdesetih godina 20. Stoljeća, aktivno sudjelovanje vjernika postaje bitnim obilježjem svakog bogoslužja. Zbor postaje liturgijski služitelj, apjevanje povlašteni način sudjelovanja naroda u liturgiji i drugim obredima. Prema Konstituciji o svetoj liturgiji, liturgijska glazba kao sredstvo evangelizacije ima istu svrhu kao i liturgija, a to je „slava Božja i posvećenje vjernika“. Zbog toga se „liturgijska glazba mora odlikovati svetošću i dobrim oblikom i biti što tješnje povezana s liturgijskim činom, bilo da ugodnije izrazi molitvu, bilo da promiče jednodušnost i aktivno sudjelovanje okupljenog vjerničkog puka, bilo da svete obrede obogati većom svečanošću“. U liturgiju je uvedena upotreba jezika naroda umjesto latinskog jezika, a repertoar crkvenog pjevanja je obogaćen izborom ne samo novih melodija i tekstova pjesama nego i hrvatskih  pjevanih misa. Izdaju  se nove crkvene pjesmarice i druge publikacije s ciljem usmjeravanja liturgijskog pastorala u duhu koncilskih konstitucija i promicanja liturgijske kulture među vjernicima laicima (Sveta Cecilija – časopis za sakralnu glazbu koji uz prekide kontinuirano izlazi od 1877.g., bilten Navještati glazbom Hrvatskog društva crkvenih glazbenika,  liturgijski pastoralni list Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral – Živo vrelo i dr.).  

Nakon smrti župnika Marka Varge (08.07.1981.g.) Družba sestara milosrdnica povlači svoje sestre iz župe (15.rujna 1981.g.). Istoga dana župničku službu preuzima velečasni Josip Frkin, a u župni pastoral  se uključuju časne sestre Družbe Kraljice svijeta.

Oko grupe tada postojećeg dvoglasnog crkvenog zbora okupljaju se novi pjevači.. U naredne dvije godine zbor marno uvježbava višeglasni repertoar te prerasta u mješoviti četveroglasni zbor sa tridesetak redovitih članova.                            

Kratko vrijeme, u samom početku, župnik Josip Frkin je za vođenje zbora angažirao svećenika i skladatelja profesora Ljubomira Galetića, a potom, 1982.g. službu voditelja i dirigenta preuzima te zauzeto kroz trideset i tri godine obavlja naš župljanin i član zbora gospodin Drago Nestić.

Orguljašku službu su do 1995.g. obavljale časne sestre Družbe Kraljice svijeta, a otada je stalna orguljašica zbora prof. Zrinka Cvetković.

Zbor u svom ambijentu – na koru župne crkve
zborovođa Drago Nestić (u razdoblju 1982-2015)
zborovođa Drago Nestić (u razdoblju 1982-2015), orguljašica Zrinka Cvetković

Unatoč uspona i padova kako u broju članova tako i u kvaliteti pjevanja zbor je tijekom tih tridesetak godina ustrajavao u svojoj službi – omogućiti istinitost slavlja obreda, ali i pridonijeti svečanosti slavlja.

Krajem 2015.g. događa se djelomična smjena generacija članova zbora. Zbor se „pomlađuje“ novim članovima, a vođenje zbora preuzima gospodin Dražen Kurilovčan, također župljanin naše župe, profesionalni glazbenik koji je i do tada sudjelovao u liturgijskom životu župe sviranjem i pjevanjem večernjih svetih misa nedjeljom, pjevanjem zahtjevnih solističkih dionica u slavljenju obreda Velikog tjedna  i Vazmenog bdjenja, te je  po potrebi ispomagao zboru.

Mješoviti liturgijski zbor danas broji 30-ak članova, uglavnom žena i djevojaka dok su muškarci u manjini. Ta činjenica kao i granice glasovnog potencijala pjevača odlučujuće su pri  izboru liturgijskog repertoara. U svečanijim i posebnim prilikama zboru „pomažu“  muškarci okupljeni u oktet Vokalisti Sv.Josipa također pod vodstvom gospodina Dražena Kurilovčana.                                                                                                                                                           

Zbor liturgijskim pjevanjem sudjeluje na župnoj svetoj misi nedjeljom u 10:15 sati (u mjesecu srpnju i kolovozu u 11:00 sati), te svetkovinama i blagdanima u 10:15 ili u 18:30 sati, a također glazbeno oblikuje i obogaćuje druga liturgijska slavlja  ili obrede tijekom crkvene godine.

Kako je glavna zadaća ovog zbora liturgijska služba to  je i repertoar zbora istog karaktera. Prvenstveno se njeguje domaća klasična duhovna i liturgijska glazba (mise, moteti, pučke i autorske crkvene skladbe), ali i gregorijanski koral te liturgijske skladbe kršćanske duhovne baštine stranih autora skladane za bogoslužje ili nastale u nadahnuću nad svetopisamskim tekstovima, nad kršćanskom mišlju i duhovnošću.

U uputi Musicam sacram Drugog vatikanskog koncila o glazbi u svetom bogoslužju jasno se iščitava liturgijska služba zbora da, osim što predvodi i potiče pjevanje okupljene zajednice vjernika, glazbom komunicira otajstvo koje se slavi. To znači da pjesma (tekst, melodija i izvođenje) mora odgovarati smislu otajstva koje se slavi, dijelovima obreda i liturgijskim razdobljima (papa Benedikt XVI u dokumentu Sacramentum Caritatis br.42) . Ovim se naputcima nastojimo  rukovoditi kod planiranja našeg repertoara tijekom liturgijske godine.  

Osim djelatnog praćenja bogoslužja u župnoj crkvi, zbor posebno u srcu nosi nastupe slavljenja Euharistije u zagrebačkoj katedrali, zatim u Mariji Bistrici prilikom zahvalnog hodočašća Molitvenih vijenaca Kraljice obitelji, sudjelovanje u prijenosu nedjeljne svete mise putem Radija Marije i mise polnoćke putem HRT-a i RVG-a, te izvan liturgijske nastupe na božićnim koncertima u Ciboni, Radiju Velika Gorica, KPD-u Turopolje, Društvenom domu u Gradićima, župnoj crkvi u Odri, župi sv. Luke u Travnom i sv.Nikole u Stenjevcu, zatim nastupe na kulturnim događanjima (otvaranja izložbi, obilježavanja Dana Grada Velike Gorice, Goričkih večeri) na kojima je izvodio djela skladatelja prožetih kršćanskim duhom. Nekoliko godina bili smo uz Turističku zajednicu Grada Velike Gorice suorganizatori i domaćini božićnih koncerata zborova župa velikogoričkog dekanata u našoj crkvi. Svake godine se rado odazivamo pozivu župnika susjedne župe Blaženog Alojzija Stepinca da jednog dana tijekom devetodnevne pripreme za proslave dana posvete njihove župne crkve  svojim pjevanjem sudjelujemo u liturgijskom slavlju.

Za slavljenje nedjeljnih i blagdanskih svetih misa i ostalih liturgijskih obreda zbor se priprema na redovitim tjednim probama (srijedom u 20:00 sati, u dvorani Nazaret). Tijekom ljetne stanke ne održavaju se tjedne probe.

Naš zbor je zbor amatera – ljudi dobre volje koji vole svoju župnu zajednicu, koji vole glazbu i crkveno pjevanje i kojima je stalo do toga da se na misama lijepo i skladno pjeva. To je  temelj koji se nadograđuje na probama pjevanja – žrtvovanjem svog slobodnog vremena, osobnim trudom i zalaganjem, entuzijazmom i odgovornim pristupom službi koju smo dragovoljno preuzeli.

Proba pjevanja je vrijeme ozbiljnog rada. Ti sati zajedničkog rada vrijeme su kad se glazba otkriva, istražuje, analizira, usvaja…. Pri tome je najvažnija uloga voditelja zbora, njegova kompetentnost, oduševljen vjernički i profesionalni pristup „poslu“. Jer, po tome pjevači osjećaju da se bave svetim poslom te ga rado slijede. Već smo njegovo kratko svraćanje pozornosti na tekst pjesme ili samo poneki stih, riječi, na mjesto te pjesme koju se uvježbava u euharistijskom slavlju … biva dovoljno da pjesmi dademo vlastiti glazbeni izričaj, a istovremeno i duhovnu životnost.

Probe su temeljni dio života zbora. No, one su mnogo više od samog učenja pjesama. Ostaje pri tom mjesta i za određenu mjeru opuštenosti. U tom se vremenu ostvaruje prijateljsko ozračje, ugodna atmosfera, članovi zbora se bolje upoznaju i međusobno zbližuju.

Povremeno se vrijeme rezervirano za probu pretvori u druženje ili proslavu nečijeg imendana, rođendana  ili kakve posebne prigode uz domaće delicije i  narodne, starogradske ili suvremene melodije iz naše svakodnevice. Tu je svake godine i proslava naše zaštitnice Sv.Cecilije  uz                                                                                                                      zajedničku večeru dobrotom našeg župnika.

Posebno pak nosimo u srcu uspomene na zajedničke izlete-hodočašća kojima nas, u znak pažnje za uloženi trud, jednom godišnje „nagrade“ naš župnici. Taj „pobožni“ običaj uveo je naš bivši župnik Josip Frkin, a tradiciji, Bogu hvala, „razumno“ ostaje vjeran i njegov nasljednik župnik Vlado Razum kao i naš sadašnji župnik Norbert Ivan Koprivec.

Ne možemo zaboraviti uspon na Klek,na rubu Velike Kapele, iznad grada Ogulina – kolijevku hrvatskog planinarstva kao ni obližnje jedinstvene Rastoke.

Neizbrisiva su sjećanja na izlete u susjednu Sloveniju – ponajprije u nacionalno marijansko svetiše Marije Pomoćnice – Marija Pomagaj u Brezju i obližnji Bled te drugom prilikom Radmirje – na obali rijeke Savinje gdje smo,  u  hodočasničkoj župnoj crkvi Sv.Franje Ksaverskog, slavili svetu misu i razgledali riznicu darova velikodostojnika iz europskih dvorova izrađenih u srebru  zlatu (kaleži, monstrance, misnice), a potom uživali u ljepotama  krajolika prekrasne Logarske doline.

U lipnju 1991.g. posjetili smo Gradišće u Austriji – Beč, Železno i obližnje selo St.Margarethen gdje smo prisustvovali pasionskim igrama koje mještani uprizoruju u prirodnom ambijentu obližnjeg napuštenog kamenoloma iz rimskog doba. Zahvalni smo gradišćanskim hrvatima koji su nas tada ugostili u svojim domovima.

U lijepoj uspomeni ostao nam je posjet našem velikom prijatelju i dobrotvoru u vrijeme domovinskog rata – don Romeu Zuppa u njegovoj župi Sant’Ambrogio u  Val di Susa (Dolini suza) u pokrajini Piemonte u Torinskoj biskupiji u Italiji, 1998.g. Na putu u Val di Susa zaustavili smo se u Torinu gdje smo imali priliku vidjeti Sveto platno. U povratku smo slavili Sv.Misu u Svetištu Svetoga Leopolda Mandića  u Padovi.

Posjetili smo također Nacionalno svetište Sv.Josipa Radnika u Karlovcu i Krašić – rodnu župu kardinala blaženog Alojzija Stepinca te Žumberak/Sošice, Međimurje, Svetište Majek Božje od Krasna na Velebitu, Svetište Bezgrješnog Srca Marijina u Pragerskom kod Slovenske Bistrice podno Pohorja, Vukovar – Đakovo – Aljmaš, Požegu – Kutjevo – Pleternicu (svetište Gospe od suza), Varaždin – Lepoglavu – Trakošćan – Macelj,  Svetište Gospe Sinjske u Sinju i Trogir. 

I … što još reći o životu jednog crkvenog zboraša osim kliknuti sa Psalmistom:

    „Hvalit ću Gospodina sveg života svojeg,  dok me bude, Bogu svom ću pjevati“ (Ps 146,2)     

  Pozivamo naše župljane da intenzivnije surađuju u liturgijskom životu svoje župne zajednice glazbenim darovima kojima ih je obdario Gospodi, bez obzira na glazbeno obrazovanje.                             
Vrata našega zbora su širom otvorena svima koji nam se hoće pridružiti.