Lk 6, 39-45 Iz obilja srca usta govore

Isus govori o slikama truna i grede. Bog ne osuđuje nas, ni mi ne smijemo osuđivati bližnje koji imaju u očima samo trun. Međutim vidi se da je lako vidjeti tuđe pogreške. Kako je onda lako suditi i osuditi nekoga. Pri tome ostajemo slijepi za svoje pogreške. Kako lako zaboravimo vlastite propuste. A budemo itekako osjetljivi za tuđe. Prednost dajemo sebi. Lako je reći da problem nije u meni nego negdje drugdje. Isus nas uči da ne idemo okolo kritizirajući i gledajući mane drugih, nego da radimo najprije na sebi. Neka nam Duh Sveti pomogne da budemo strpljivi prema drugima, da budemo strpljivi u učenju i ponizni u savjetovanju. Najvažnije je učiti od Učitelja, a to znači pristajati uz Njega. On je mjera svim svojim nasljednicima. O prijateljstvu s Njime sve ovisi. Isus je jedini koji može učiniti svijet i dobrim i svetim. A mi možemo pomoći budemo li marljivi polaznici njegove škole.

(Slika: Beč, Votivkirche)