Mk 1, 12-15 „ Iskušavao ga Sotona, a aneli mu služahu“
Isusovom javnom životu prethodi kušnja. To se događa u pustinji; riječ je o ispitu neimaštine i oskudice koji vodi do oslobođenja. Put do takve oslobođenosti prolazi kroz suhoću i bezbroj pitanja. Isus nakon krštenja, iz vode Jordana ulazi u suhoću pustinje. Iz mnoštva u samoću. itav je Isusov život protkan poslanjem: vratiti čovjeka u prvotnu sreću i radost koju mu je Bog namijenio. Možda se najveća kušnja nalazi u nepostojanju kušnje. Naime, riječ Sotona znači, neprijatelj, protivnik, tužitelj i označuje osobu koja ne želi da čovjek ide putem za koji osjeća da je njegov poziv, oslanjajući se na Boga. Osim toga, kušnja je i lijek protiv umišljenosti, da se ne bismo smatrali dostatnima. Potrebno je prepoznati vlastite kušnje; da ne upadnemo u mentalitet okruženja u kojem smo se utopili i ne primjećujući da smo izgubili slobodu. Po krštenju smo postali novi stvor, novi čovjek. Ali stari, grešni čovjek u nama je još uvijek prisutan. I potrebni smo stalnog obraćenja, slijediti put križa da postignemo konačno spasenje: uskrsnuće tijela i život vječni. Sigurnost nam je vjera u Evanđelje. «Obratite se i vjerujte Evanđelju!»