Mk 1, 40-45. I odmah nesta s njega gube i očisti se.

Pokušajmo se staviti u nevolju gubavca u Isusovo vrijeme. Bila je to teška
bolest a još teže je bilo biti isključen iz društva, izoliran, nebitan i nekoristan.
To je bila odredba Levitskog zakonika. Gubavac je morao biti isključen iz
zajednice kako bi se spriječilo širenje bolesti. Suvremeno društvo također
poznaje izolaciju. Jedan takav gubavac usudio se prići Isusu (što je bilo strogo
zabranjeno) te je molio: „Ako hoćeš, možeš me očistiti.“ Čovjek zahvaćen gubom
ne traži od Isusa ozdravljenje, nego očišćenje. Time izriče svu težinu svoga
stanja: teže je podnositi tegobu isključenja iz zajednice, nego samu bolest. Isus
ga ozdravlja „čisteći“ ga. Očišćenje ga vraća u zajednicu. Nije čudo što je
gubavac nakon toga propovijedao i razglašavao što mu je Isus učinio. I grijeh
je onečišćenje. Onečišćuje naše odnose, poglede i zajedništvo. Samo očišćeni
možemo biti sposobni za iskreno i potpuno zajedništvo. Isus dopunja
starozavjetni Zakon koji nije mogao ozdraviti gubavce. On svojim milosrđem i
milošću donosi spasenje. On govori to i danas nama koji smo zaraženi
grijehom: „Hoću. Budi čist.“ Kakvu vjeru je imao gubavac? „Ako hoćeš, možeš
me očistiti!“ Imao je vjeru u Isusovu božansku moć. I mi smo potrebni očišćenja
i ozdravljenja. Molimo Gospodina da nas očisti od gube grijeha.