Treća nedjelja došašća

Iv 1, 6-8.19-28 „Među vama stoji koga vi ne poznate.“
Pred nama je lik Ivana Krstitelja. On je u pustinji, a k njemu dolaze mnogi da bi ga čuli. Što je to privlačilo k njemu? On nije propovijedao o sebi, nego govori o Drugome koji će doći. Pripravlja put Gospodinu. Predstavnici vlasti šalju delegaciju koja bi trebala ispitati tko je taj čovjek Ivan Krstitelj. On za sebe govori da je glas koji viče u pustinji. On je Isusov glasnik. On nije svjetlo, nego on svjedoči za Svjetlo. I upravo u svjetlu Riječi, on postaje velik. I svaki čovjek postaje velik u svjetlu Boga koji ga je stvorio. Došašće znači pripraviti Njemu put, poravnati svoj život, živjeti “ravno”, bez izgovora, bez trikova, bez dvoličnosti. Tada u naš život može ući radost, koja je misao vodilja ove nedjelje. “Uvijek se radujte!” Možda nam ništa nije teže nego živjeti od te radosti. No ništa nije potrebnije, ništa spasonosnije od toga da omogućimo radosti da se probije u naš život, u naš svijet. Važna je neprestano budnost prepoznavanja Gospodina. Za kršćanina došašće se ne iscrpljuje u paljenju adventskog vijenca, već u stalnom pitanju koliko (ne) poznaje osobu Isusa Krista, onoga čiji slavni dolazak iščekuje u zajednici koja je njegova Zaručnica, i koja stalno doziva: “Dođi Gospodine Isuse!“