Lk 24, 13-35 Prepoznaše ga u lomljenju kruha.
􏰀ovjek je na putu. Život je zapravo jedno putovanje. 􏰀ovjek na tom putu ima raznih briga. Neprestano nas zbunjuje spoznaja kako je lako otići od Krista zavaravajući se mišlju da će nam negdje drugdje biti bolje. Kao da je moguće igdje postići sreću izvan zajedništva s Bogom i života po njegovoj volji. Na temelju današnjeg evanđelje ponovno si posvjestimo da nas uvijek prati Isus. Nama se na našem putu života pridružuje Krist. I onda kada smo izgubili svaku nadu, kada smo razočarani, iznevjereni… On nas najprije pozorno sluša a zatim govori. On je s nama i onda kada ga ne prepoznajemo. Potrebno je otvoriti srce , otvoriti oči vjere; prepoznati Isusa ponovno u Božjoj riječi, u euharistiji, u bližnjima. Emaus mojeg života je obećanje uskrsnuća i blaženog sjedinjenja s Bogom Ljubavi i Života. Kršćani, koji upoznaju i spoznaju Isusa u vjeronauku i katehezi te žive sakramentalno zajedništvo s Bogom i čovjekom, nužno postaju svjedoci koji će i drugima govoriti ono što su doživjeli. Ne nametljivo, nego svjedočanski i s ljubavlju. A koja je temeljna poruka; Gospodin je uistinu uskrsnuo! On živi i s nama je na našem putu! I on nas vodi k sebi u život vječni.

Slika: Chiesa di San Quintino, Parma, Italija