Mk 12, 38-44 Ova je sirota udovica ubacila više od svih.

Pismoznanci i udovica utjelovljuju dva ekstremno različita stava. Pismoznanci
su uvjereni da su oni netko i nešto zato što vjeruju. Sami su na sebe usmjereni.
Misle da im vjera daje sigurni položaj u životu. No za Isusa je vjera promjena
života, a ne društveni položaj. Njihovu stavu Isus suprotstavlja stav udovice.
Ona je primjer vjere koja nije usmjerena na samu sebe. Ona nema ništa drugo
osim sebe i svojega siromaštva – no i to daje. Nije li udovica nerazumna? Jer
ako dadne sve, postat će prosjakinja. Zašto to čini? Jer znade da je sav njezin
život u Božjim rukama. Jer nije ispunjena strahom, nego povjerenjem, nadom,
Božjom blizinom, te stoga dajući ono što ima ne postaje siromašnijom nego
biva bogatijom. Postoji siromaštvo od kojega mi danas često patimo, a koje je
gore nego nedostatak novca. To je siromaštvo svijeta bez povjerenja, bez
sigurnosti, bez ljubavi; svijeta koji dolazi u opasnost da služi sloganu:
«Pohlepa pokreće svijet». Da nam je novac potreban kako bismo živjeli – to je
svakako istina. No da bismo trebali biti više od slugu čvrstih kućnih proračuna –
to je istina kršćanske vjere.