Proslavili smo Veliki četvrtak, misu Večere Gospodnje. Na posljednjoj večeri s učenicima, Isus je ustanovio Euharistiju i Svećenički red. Liturgija Velikog četvrtka slavi se jednom u godini, a vrlo je bogata. Misa večere Gospodnje započela je uobičajenim redom. Za vrijeme pjevanja „Slave“ zasvirale su orgulje i zazvonila sva zvona na zvoniku. Zahvalili smo u srcu jer prijašnjih nekoliko godina zbog oštećenja naše crkve u potresu nije bilo moguće zvoniti. Nakon toga orgulje i zvona prestala su svirati i zvoniti sve do Vazmenog bdijenja na kojem ćemo se okupiti na Veliku subotu u 20 sati. Puk to naziva ‘zavezivanjem’ zvona!
Nakon propovijedi župnik je uz pomoć đakona i ministranata pristupio obredu pranja nogu koji podsjeća na Kristovo pranje nogu apostolima. Obred je bio jednostavan, poslužnici, ministranti, doveli su izabrane muškarce, njih dvanaest uglavnom župnih vijećnika, do, za njih, pripremljenih mjesta kod oltara. Tada je župnik pristupio svakom pojedinom, kleknuo i polio mu noge vodom i obrisao ubrusom. Isus nas je time na Posljednjoj Večeri poučio kako je kršćaninova zadaća služenje u ljubavi. Tijekom pranja nogu zbor je pjevao prigodne pjesme.
Za vrijeme prinosa darova vjernici su u prikaznoj povorci donosili darove, novac i hranu, za siromašne župljane. Na takvu djelotvornu ljubav prema bližnjemu potaknuo nas je za taj dan predviđeni himan “Sve nas sabra sad u jedno ljubav Krista” kao i pripjev: “Gdje je ljubav, prijateljstvo, ondje je i Bog”.
Poslije pričesti župnik je pred oltarom pokadio Presveto pa ga, uz pratnju đakona i ministranata, prenio i odložio na pokrajni oltar, da bi poslužilo za pričest vjerničke zajednice na Veliki petak. Spomen je to na Isusovo uhićenje u Getsemanskom vrtu. Svećenik i ministranti neko vrijeme molili su pred Presvetim. Nakon toga su glavni oltar, koji predstavlja Krista, ogoli, baš kao što je Krist bio na Kalvariji sramotno svučen. Prije odlaska kućama vjernici su se zadržali u klanjanju i molitvi pred Presvetim.