Iv 3,14-21 Bog je poslao Sina na svijet da se svijet spasi po njemu.

U današnjem evanđelju otkrivamo Boga koji ne ostaje ravnodušan prema
čovjekovoj bijedi, nego šalje svog Sina na svijet da se svijet spasi po njemu. On
je suosjećajan s čovjekom. Naš Bog stoga nije neki daleki Bog, nego onaj koji
nas osjeća kao dio sebe, koji osjeća naše radosti i nade, žalosti i tjeskobe, naše
patnje i teškoće. Da bismo bili dionici toga spasenja u Isusu Kristu, moramo
vjerovati u Njega. A vjera nas potiče na djela. Da i mi imamo sućuti za čovjeka
pored sebe. Upravo je korizma izvrsna prilika da ponovno u sebi probudimo
sućut za drugoga. Na tom putu nemojmo se obeshrabriti lošim stvarima.
Koliko god se naš život činio težak i izazovan, on je ipak u Božjim rukama, a
njemu nije svejedno hoćemo li propasti ili ćemo se spasiti. Ta zato je poslao
svoga Sina na svijet da se spasi po njemu. Jedini sud koji On donosi jest poziv
da se vjeruje u Jedinorođenoga Sina. Isus pokazuje kako se taj sud ostvaruje
svakog dana na temelju naših djela, na temelju našeg opredjeljenja za svjetlost
(za Isusa koji je došao na ovaj svijet) ili za tamu. Izabirem svjetlo i Isusov put.
Ostajem na tom putu koji vodi u život. Odanošću i živom vjerom idemo u
susret Uskrsu.