Mt 18, 21—35 Opraštaj, kažem ti, ne do sedam puta, nego do
sedamdeset puta sedam!

Koliko puta je potrebno oprostiti da bismo mogli reći da smo ispunili
kvotu te da opet možemo opraštati. Petar traži granicu preko koje
učenik ne mora oprostiti. “Sedamdeset puta sedam“, kaže Isus,
odnosno, potpuno, uvijek. Isusovo pravilo je paradoksalno, očito nije
potaknuto ljudskim mjerilima, nego oprostom samoga Boga. Tu je
središte: moramo bezgranično i nemjerljivo opraštati, jer i sam Bog je
tako oprostio. Kristov učenik uvijek izabire praštanje kao prvi i pravi
put življenja. Bog je milosrdan prema nama, tako smo i mi dužni biti
jedni prema drugima. Kako je Bog oprostio nama ljudima, a da bi to
oproštenje postalo djelotvorno, i mi smo dužni praštati jedni drugima,
bez zadrške. Drugima trebamo oprostiti zbog toga što mi živimo od
oproštenja. Božje oproštenje uvijek je besplatan dar koji se ne može
nikada zaslužiti, a logika praštanja nije naša velikodušnost, to je Božja
ljubav prema nama. Naš Bog želi da mi opraštamo jedni drugima, ali
želi da svi ljudi žive u pravdi i pravednosti.