Mk 7,31-37 Gluhima daje čuti, nijemima govoriti
Kad se prisjetimo što smo sve u životu izgovorili, te da se na početku svake Svete mise kajemo za ono što smo sagriješili riječju, jasno nam je kako je važan dio našeg govora hvaljenje Boga. Moramo priznati da nismo uvijek dobri u svome govoru te da i sami doprinosimo poplavi loših, a ponekad i ružnih riječi oko nas. Ispitajmo se dakle koliko svojim jezikom hvalimo Boga i ispovijedamo svoju vjeru. Pazimo kako koristimo dar sluha i govora. Najbolje je Bogu dati slavu i na dobro bližnjih. Isus je ovim ozdravljenjem ukazao na iskonski smisao sluha i govora. Očistio je tako naše uši za poslušnost vjere, a našem jeziku je dao snagu naviještanja čudesnih Božjih djela. Bog nam je dao osjetila da ga slavimo, da ga hvalimo za njegovu dobrotu i mudrost kojom je sve stvorio. Psalam današnje nedjelje nam lijepo kaže: „Hvali dušo moja Gospodina!“ Taj nas poklik usmjerava na ono što dolazi nakon Svete mise; na svakodnevni život hvale Bogu i našim dobrim djelima.