Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu

Mt 20, 1-16a „Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?“
Današnja prispodoba nam je prilično jasna. Riječ o tržištu rada. Međutim ono što nam nije jasno jest mjerilo po kojemu se plaćaju radnici. Raditi u Božjem vinogradu je milost, dar. Božji smo suradnici. Zar Bog nije upravo veliko po tome što uvijek poziva i pruža nam priliku promijeniti život? Bog nas poziva da ne lutamo besposleni po trgu našega života, nego da se stavimo u službu i započnemo osobnu povijest s Njim. Biti zavidan, imati zlo oko uvijek je loše. Jednom treba prestati s mučnim mislima je li Bog nekome dao više nego meni. Umjesto toga, u zahvalnosti moliti ga da bude blizu i drugima u onim skrivenim potrebama o kojima i ne slutimo. Gospodar poziva radnike u svoj vinogradar. Bog nas poziva na promjenu mentaliteta; on je iznad svih ljudskih računanja. Nagrada vječnog života je svima jednaka. On nas želi osloboditi oholosti i zavisti. On nas ne plača po našim zaslugama, već nas nagrađuje iznad svih očekivanja. Budimo zahvalni za dar života i radosni za svakog tko želi prihvatiti Boga i njemu služiti.