Obiteljska zajednica kojoj su se prključili i drugi župljani predvođeni našim svećenicima župnikom Norbertom Ivanom i kapelanom Tomislavom te đakonom Višeslavom hodočastila je u Mariju Bistricu u nacinalno svetište Majke Božje Bistričke u subotu 13. ožujka. Na početku hodočašća okupljeni župljani pohodili su Karmel Majke Božje Bistričke i blaženog Alojzija Stepinca u kojem molitvenim životom živi i naša župljanka karmelićanka sestra Marija Nevenka od Krista Raspetoga – Nevenka Bačurin. Župljani su se susreli sa sestrom Nevenkom koja im je u kratkom susretu ispričala sve o načinu na koji sestre žive – o njihovom dnevnom redu, o njihovom molitvenom poslanju te im pojasnila na koje se sve načine vjernici mogu doći preporučiti u njihove molitve.
Nakon susreta u Karmelskoj crkvi župljani su se uputili u svetište na euharistijsko slavlje koje je predslavio župnik. U propovijedi, osvrčući se na dnevna čitanja, naglasio je odnos dvaju likova iz evanđelja i njihova dva pristupa pred Bogom: ”Farizej i carinik svaki sa svojom molitvom. Farizej ima visoko mišljenje o sebi, ohol je zbog vlastitih djela, sebi pripisuje zasluge, omalovažava/prezire druge (carinika). Sve čini da bi ga drugi vidjeli i hvalili. Misli da ima pred Bogom zasluge za svoja dobra djela. Carinik moli ponizno i skrušeno: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’ Svjestan je svoje grešnosti i zato se kaje. Njegova molitva je ponizna i puna povjerenja. Sjetimo se riječi Sv. Pavla: Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.“ Potrebna je vjera koja se potvrđuje djelima. Kakav je naš stav pred Bogom? Kakve su naše molitve? Svaki put na svetoj misi kajemo se za svoje grijehe. Priznajemo da smo grešni i potrebni Božjeg milosrđa. Tu je i svakodnevni ispit savjesti. To nam pomaže da se ne udaljimo od Boga i ne umislimo da smo bolji od drugih. Zatim, tu je sveta Ispovijed. Ona treba biti redovita, iskrena i ponizna srca: s priznanjem grijeha i kajanjem a ne hvaljenjem. Svi trebamo Spasitelja, on nam oprašta i čisti od grijeha. I mi molimo poput carinika: „Milostiv budi meni grešniku, Gospodine!“ Bogu je mila naša ljubav a ne žrtve i isprazne riječi. Marija me uči poniznosti. Ona sebe naziva neznatnom službenicom. Bog će raspršiti umišljene i izbaciti silne. A uzvisit će neznatne. Molimo: Gospodine, oslobodi moj život od svake oholosti, uništi moje samoljublje, taj nagon da se po svaku cijenu istaknem i drugima se nametnem. Daj da mi osnova moga osobnog života bude poistovjećenje s tobom. Marijo, ti mi budi na pomoći da s tobom sada i uvijeke veličam Gospodina.”
Nakon euharistijskog slavlja uslijedila je pauza za ručak a zatim križni put Bistričkom kalvarijom. Bilo je prelijepo gledati mališane koji su se na kalvariju uspeli nekoliko puta ‘poprečki’ i ponovo spustili u podnožje tražeći roditelje. Ministranti su s ponosom noslili križ od postaje do postaje predajući ga jedan drugome.
Po završetku križnog puta svi prisutni uputili su se, predvođeni našim svećenicima, na oproštajnu procesiju te se uz pjesmu oprostili s Marijom. Zbogom, zbogom, zbogom Marijo do ponovnog susreta!
Foto: Snježana Nikolić
Tekst: Snježana Kirinić Grubić