Adventske zornice imaju neku posebnu draž. Jedni kažu da jedva čekaju
da pođu na tu ranu jutarnju euharistiju, da se tamo raspjevaju i da se u
ranu zoru nekako duhovno osvježeni vraćaju kući. Drugi pak kažu da
im je teško misliti na te dane, jer bi htjeli svaki dan prisustvovati
zornicama, a ipak je teško rano ustajati svaki dan. Vjernici u gradu često
ne znaju što zornice znače. Oni rano ustaju, nose djecu u vrtić, odlaze na
posao, i tko da još misli na svoju religioznu dimenziju u rano jutro.
Živimo u stalnoj izmjeni dana i noći. Čini nam se kao da danju živimo, a
noću zamremo. Duže ćeš živjeti ako manje spavaš, kažu ljudi. Noć je
mračna, ona je pogodna za lopove, kradljivce i zasjede i čovjek je se boji.
Danju slobodno hodamo, svi smo na ulicama, svi radimo, danju se sve
vidi. Noć je ujedno znak boli, tjeskobe i muke. Kao što postoji
materijalna noć, postoji i noć duše. Postoje depresije koje ljude muče
mjesecima i godinama. Postoje teške napasti i misli kojima se ljudi
nikako ne mogu oprijeti. Postoje bolesti, tjeskobe koje ljude tjeraju da
viču i uzdišu. Postoje samoće od kojih čovjek osjeća kao da umire.
Postoje uvrede od kojih se čovjek nikada ne može oporaviti. Postoje
strahovi od ispita, od odlaska na fronte, od umiranja ili gubitka drage
osobe. Ljudi žele da sve te patnje što prije prođu. Oni čeznu da nakon tih
mračnih noći svoje duše ugledaju jutarnje svjetlo. Oni vape za
komadićem zdravlja, života, sigurnosti. Za malo dobrote i za malo
pažnje prema njima. Kao što stražar jedva čeka zoru da se više ne mora
bojati na stražarskom mjestu, tako i čovjek koji pati jedva čeka da završi
ta patnja, da nestane bol, da ode od njega depresija, da pobijedi sumnje,
napasti i zlo. U takvoj noći čovjek jedva čeka jutro. Kad se pojavi zora,
on je presretan, kad se pojavi malo olakšanja, svjetla, radosti, nade i
mira, tada sve u njemu buja od radosti. Mnogim ljudima su noći duge.
Svima njima žele zornice reći da će zora sigurno stići. Jer »Sunce pravde«
dolazi u Isusu iz Nazareta. Svaki Božić obnavlja tu nadu. Crkva dovikuje
čovječanstvu da se nada, Crkva želi pridignuti one koji su slomljena srca,
da ožive.Zora već sviće, dolazi dan i kraj tvojih muka. Ustani danas
ranije, sjedni na rub kreveta i zavapi Bogu. Sjeti se da te on voli, to više
što si patnik. Sjeti se da je Bog svemoguć, prihvati svoje muke i predaj ih
u njegove ruke. Doživjet ćeš kako prihvaćena patnja oslobađa od patnje
kad je s Isusom. Nemoj očajavati. Dan se bliži. Tomislav Ivančić

U našoj župnoj crkvi, mise zornice u došašću bit će radnim danom u 05:55 sati, a nedjeljom u 06:00 sati.