Iv 12, 20-23 Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, umre, donosi obilat rod.

Došao je Isusov čas. Radi se o času njegove muke, smrti i uskrsnuća. On se
potpuno drži Očeve volje i ide prema smrti sa željom da nam daruje život.
Svoje predanje za nas tumači slikom pšeničnog zrna koje donosi mnogo roda
kad umre. „ Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne
umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.“ Iz Isusove smrti raste nada,
nastaje život. Bogati plod o kojem Isus govori ostaje nama i među nama kao
izvor novoga života za sve nas. Ovom usporedbom Isus nas uči velikom
zakonu ljubavi, a to je zakon darivanja sebe: samo dajući svoj život bit ćemo
ostvareni ljudi. Ovim nas riječima Gospodin ne želi samo poučiti kakav je bio
njegov život, već nam pokazati kakav mora biti život svih onih koji žele biti
kršćani i žele slijediti njegov put. Potrebno nam je gledati Isusa koji koristi
vrijeme svoga boravka na zemlji maksimalno dajući svoj život za spasenje.
Stoga iskoristimo Gospodinov poziv i nastojmo mu služiti vlastitim životom,
to jest nasljedujući ga i usvajajući sve čemu nas je učio. Budimo mu vjerni kako
bismo kao preporođeni ljudi koji dijele njegovu sudbinu mogli u potpunosti
biti s njime, te potom primiti i nagradu života vječnoga iz Očeve ruke.