Iv 3, 16-18 „Bog je poslao Sina da se svijet spasi po njemu.“
Samo zahvaljujući Sinu mi vjerujemo da je „jedan Bog u trojstvu osoba jedne božanske naravi.“ To je temeljno otajstvo naše vjere. Njegovo predstavljanje plod je želje da „nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ Stoga Bog zavrjeđuje svako štovanje, slavu i zahvalnost. Trojstvo koje se posvjedočuje svijetu svojim stvaranjem, otkupljenjem i posvećenjem, izaziva u čovjeku i svem stvorenju potrebu da svom Stvoritelju iskazuje dužnu hvalu i slavu. Sasvim je prirodno da hvala nikada ne smije umuknuti, ugasiti se na ljudskim ustima. Osobito to činimo mi kršćani! Bog je djelatan u našem životu i mi mu zahvaljujemo. Crkva nas uvijek poziva da bez prestanka hvalimo i slavimo Boga. Najviši izraz hvale jest liturgija Crkve. Sva liturgija govori o Bogu, objavljuje ga. dnevnih molitava koje također redovito započinjemo zazivanjem Presvetog Trojstva i isto tako dovršavamo, do našeg zajedničkog štovanja Oca po Sinu u Duhu Svetome u nedjeljnoj misi. Tako sav naš kršćanski život ima oznaku i pečat Trojstva – Trojedinog Boga, koji se objavljuje po ljubavi. Zato je i današnja slavlje i nama poziv na ljubav. Svoj život uredimo na sliku Božju. Kao što Bog nas ljubi, ljubimo i mi jedni druge. To je ono što ostaje za svu vječnost.