Iv 17,11b-19 „Neka i oni budu jedno kao i mi!”
Isus moli za učenike koji su u svijetu! „Oče sveti, sačuvaj ih u svome imenu koje si mi dao.“ Koja je najveća opasnost za njih, a i za kršćane u svim vremenima? Da zaborave ime svoga Oca. To znači dati porednost onome nebitnome i tako zaboraviti bit našega Oca. A bit je njegove osobe: biti Otac. Brinuti se i htjeti dobro, Htjeti spasiti. Davati život. Ljubiti svoje stvorenje. Ne dopustimo da nam svijet zastre lice nebeskog Oca. Ne dopustimo da riječima sumnje i raznim iskušenjima svijet uvede u naše srce podjelu. Bog naš dobri Otac, koji se brine za nas, te u svakome trenutku našega života i svakom dijelu našeg bića želi biti prisutan i ispuniti ga svojom ljubavlju. Ne dopustimo da nam život prođe bez Boga. Krist je prije odlaska Ocu ostavio svojim učenicima zadaću naviještanja evanđelja. Ta se zadaća prenosi i nama, kršćanima današnjeg vremena. Za izvršenje tog poslanja Isus nam šalje Snagu i Silu, Duha Svetoga, koji zajedno s nama obnavlja lice zemlje. Dopustimo da nas Krist snagom svog Duha pošalje u svijet da činimo djela njegove ljubavi i mnoge ljude privedemo toj ljubavi koju smo i sami iskusili. Ljubavi Oca koji se raduje u svome Sinu i svemu što je stvorio.