Iv 17, 1-11a „Oče, proslavi Sina svoga!“
Isus je svjestan svojega ovozemaljskog odlaska i toga da ostavlja svoje učenike u svijetu. Zato i upućuje svoje molitvu Ocu za one koji ostaju u svijetu, za one koji vjeruju i za one koji će vjerovati, da svi budu jedno, kao što su on i Otac jedno. Daruje svojoj Crkvi Duha koji će voditi Crvku na putu i dovesti je do punine, koja će se očitovati u punom zajedništvu. Stoga je jedna od prvih zadaća Crkve da uspostavlja jedinstvo i izrađuje narušeno jedinstvo. Djelovanje, naviještanje i iščekivanje je moguće ostvariti, unatoč svih protivljenja, jer smo baštinici Duha Svetoga. I Duh Božji će nas, ukoliko mu se bez primisli i zadrške predamo, nadahnuti za najispravnije i najkvalitetnije djelovanje u konkretnom prostoru i vremenu. Dat će nam se što nam je govoriti i činiti. Potrebno je samo dopustiti Duhu Svetome da po nama govori i čini. Svjesni onoga na što smo pozvani, Kristove molitve za nas, nadahnuća Duha Svetoga i neminovnosti progona ukoliko smo istinski svjedoci Radosne Vijesti, ne možemo ništa drugo nego slaviti Boga što smo među onima koje Bog izabra od svijeta i koji ga mogu slaviti zbog svog kršćanskog imena.