Lk 21, 5-19 Svojom ćete se postojanošću spasiti.

Jedino sigurno vrijeme
dolaska Boga, rušenja provizornog svijeta, jest vrijeme obraćenja. Obraćenje
koje nije u pasivnom iščekivanju kraja nego zato da bi se činilo dobro. Čudno
je da se za ohrabrenje učenicima pred oči stavlja niz svjetskih katastrofa, a k
tomu i progonstvo zbog vjere. U kušnji je kršćanin pozvan pokazati što uistinu
jest, na što ne mogu odgovoriti neke pripreme na brzinu. Poziv na ne
pripremanje obrane poziv je na gajenje odnosa s Bogom kroz molitvu, slušanje
Božje riječi, razgovor sa subraćom u vjeri, katehetsko produbljivanje, liturgijski
život. Svaka ljudska sigurnost koja se temelji isključivo na djelima ljudskih
ruku dovodi evanđelje u pitanje i ruši ga. Znakovi završetka trajno su pred
nama: narod ustaje protiv naroda, potresi, glad, strahote, progonstva… To je
kraj ali ne našega života, jer je naša sigurnost utkana u neprolaznost. Isus nas
poziva da svoje pouzdanje ne stavljamo u stvari koje vidimo, jer će proći i one
koje nam izgledaju najtrajnijima. Živeći istinu Krista lako se shvaća da je kraj
svijeta tek jedan kraj, ali ne i konačno umiranje, bezizlazna smrt. Budimo stoga
postojani i ustrajni u vjeri koja je jedina sigurnost za konačni radosni susret s
Bogom.