Mt 22, 34-40 „Ljubi Gospodina, Boga svojega, i svoga bližnjega kao sebe samoga.“
Isus pitanje shvaća sasvim ozbiljno i koristi prigodu poučiti tadašnje učitelje vjere, ali i sve koji su Ga slušali. Najprije citira zapovijed iz knjige Ponovljenog zakona u kojoj stoji: „Čuj, Izraele! Gospodin je naš Bog, Gospodin je jedan! Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom“ (Pnz 6, 4-5). Ta zapovijed za nijednog vjernog Izraelca nije bila upitna i s ovom zapovijedi su lijegali i ustajali te je prenosili s koljena na koljeno. Novost koju donosi Isus jest ta što uz bok ovoj zapovijedi stavlja zapovijed ljubavi prema bližnjemu koja treba biti jednaka ljubavi prema sebi samome. Isus ih neraskidivo veže s tim da ih ne miješa. Ljubav prema Bogu zahtijeva cijelog čovjeka: srce, um, dušu i tijelo. Sve ono što čovjek jest. Tako i ljubav prema bližnjemu te ljubav čovjeka prema samom sebi. U današnjem vremenu postoji težnja da se ljubav prema Bogu svede na čisti humanizam, što nije ni dobro ni ispravno. Ljubav prema Bogu treba nadilaziti ljubav prema drugom čovjeku i nadilaziti ljubav prema sebi samom, odnosno u ljubavi prema Bogu trebaju biti uronjene sve druge čovjekove ljubavi: prema bilo kojem čovjeku i prema svijetu općenito kao i ljubav prema samom sebi. To je sasvim logično jer u Bogu, koji je Ljubav, utemeljena je svaka istinska ljubav i bez Boga nema ljubavi.