Iv 1, 35-42. Vidjet će gdje stanuje i ostat će kod njega.
Mi smo od Boga izabrani i pozvani, ne po našim zaslugama, položaju,
porijeklu, nacionalnosti, izgledu, imovinskom stanju, nego po njegovoj odluci
kojom svakog čovjeka poziva u zajedništvo svoje ljubavi. Bog stalno poziva.
Svakoga posebno zove. Poticaj dolazi uvijek od njega. Božji poziv ne prisiljava
niti naređuje; njegov glas je tih. On nas poziva na najrazličitije načine; najčešće
preko svakidašnjih događaja i preko ljudi s kojima se svakodnevno susrećemo.
A mi taj glas često i prečujemo. Ipak je glas roditelja, prijatelja, svećenika,
bolesnika ili kolege s posla Božji glas. Jer čovjek je slika Božja i Hram Duha
Svetoga; Bog prebiva u njemu. Zato je svaki susret s čovjekom prilika da se
susretnemo s Bogom. I svaka prilika koju u tom pogledu zanemarimo je za nas
zauvijek izgubljena. Bog prolazi pokraj nas. Zato moramo biti pažljivi i
pozorni prema svakom čovjeku; iskreni, dobri, strpljivi, puni razumijevanja.
Samo tako će naš život biti poziv, znak i svjedočenje koje će moći razumjeti svi
ljudi, također i oni koji ne poznaju Isusa. Naš primjer bit će im poticaj da se
pridruže Gospodinu; da i oni pođu za Njim.