Mt 22, 1-14 Pođite stoga na raskršća, i koga god nađete, pozovite na
svadbu.

Blago onima koji su pozvani na gozbu Jagančevu! Još više blago onima koji se
odazivaju na tu gozbu! Važno je samo to: prihvaćam li Božji poziv ili ga
odbijam. Isus nas želi suočiti s posljednjim sudom: zato je rizik ostati
ravnodušan ili olako uzimati njegov poziv. Mi vjerujemo da je proročka najava
kako će Gospodin „uništiti smrt zasvagda“ doživjela svoje ispunjene u Isusu
Kristu. Unatoč tome, zbog brojnih razloga odbijamo njegov poziv na „svadbu“
i odijevanje „svadbenog ruha“. Previše je „njiva“ na koje odlazimo i
„trgovina“ za kojima idemo. Zauzeti smo brojnim drugim stvarnostima. Sve
što imamo, posjedujemo Božji je dar. Nismo vlasnici nego korisnici. U
suprotnom gomilanje bogatstva može nas upropastiti. Narodna mudrost kaže
kako blago može čovjeka uzdići ili smanjiti. Ako se njime služiš, stavljajući ga
pod svoje noge, što ga više imaš to si veći. No, ako ga tovariš na sebe, stavljaš
na pleća, što ga je više ono te snažnije opterećuje i savija sve niže prema zemlji
i baca u prašinu. Pavlova poruka i nama je pouka da se znamo zemaljskim
dobrima služiti, a za nebeskim težiti.