Lk 14,25-33 Tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.

Mnogi ljudi hodaju s Isusom. No da bi netko bio učenik ili učenica, nije

dovoljno zajedno hodati. Učenik i učenica dopuštaju da ih Bog zahvati, da

im bude životno središte. One koji uzmiču pred tim zahtjevom, Isus želi

protresti. «Dođe li tko k meni, a ne mrzi i sam svoj život, ne može biti moj

učenik.» Ta rečenica pogađa samo središte vjere. ovjek je bez Boga ništa.

Stoga svijet, stvari i ljude ne možemo uzimati tako kao da Boga nema.

Isusov zahtjev da «mrzimo» sve, čak i sami sebe, zapravo je poziv da svijet

otkrijemo na sasvim nov način, kao svijet koji nije zatvoren u sebe, nego živi

od Boga te iz Boga crpi svoje dostojanstvo i ljepotu. Isusovi zahtjevi često

nam se čine «tvrdima», jer ne možemo shvatiti koliko je dragocjeno to

«Drugo», dragocjenije od svega što nam se do sada činilo bitnim. Molimo –

ne jednom, nego odmah – da Bog dodirne naše srce. Počnimo se odvajati od

onoga što nama gospodari, kako bi se kod nas moglo nastaniti ono

najizvrsnije. «Odricanje ne oduzima, odricanje daje» Budimo mudri u

svojoj odluci: jedini razlog našeg djelovanja i življenja neka bude Isus. A tko

njega prihvati mora biti spreman na gubitak i žrtvu.

Slika: Annibale Carracci, Domine, quo vadis?, https://en.wikipedia.org/wiki/Domine,_quo_vadis%3F