Lk 14,25-33 Tko se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.
Mnogi ljudi hodaju s Isusom. No da bi netko bio učenik ili učenica, nije
dovoljno zajedno hodati. Učenik i učenica dopuštaju da ih Bog zahvati, da
im bude životno središte. One koji uzmiču pred tim zahtjevom, Isus želi
protresti. «Dođe li tko k meni, a ne mrzi i sam svoj život, ne može biti moj
učenik.» Ta rečenica pogađa samo središte vjere. ovjek je bez Boga ništa.
Stoga svijet, stvari i ljude ne možemo uzimati tako kao da Boga nema.
Isusov zahtjev da «mrzimo» sve, čak i sami sebe, zapravo je poziv da svijet
otkrijemo na sasvim nov način, kao svijet koji nije zatvoren u sebe, nego živi
od Boga te iz Boga crpi svoje dostojanstvo i ljepotu. Isusovi zahtjevi često
nam se čine «tvrdima», jer ne možemo shvatiti koliko je dragocjeno to
«Drugo», dragocjenije od svega što nam se do sada činilo bitnim. Molimo –
ne jednom, nego odmah – da Bog dodirne naše srce. Počnimo se odvajati od
onoga što nama gospodari, kako bi se kod nas moglo nastaniti ono
najizvrsnije. «Odricanje ne oduzima, odricanje daje» Budimo mudri u
svojoj odluci: jedini razlog našeg djelovanja i življenja neka bude Isus. A tko
njega prihvati mora biti spreman na gubitak i žrtvu.
Slika: Annibale Carracci, Domine, quo vadis?, https://en.wikipedia.org/wiki/Domine,_quo_vadis%3F