Na tridesetu nedjelju kroz godinu, 27.10., svete mise u 10:15 i 11:30 predslavio je fra Serđo Ćavar, odgojitelj bogoslova hercegovačke franjevačke provincije.

U propovijedi, temeljeći je na nedjeljnom evanđelju, fra Ćavar je naglasio kako nas današnja Božja riječ poziva da razmišljamo o molitvi.

“Jedna je svetica rekla da je molitva disanje duše. Sveti Franjo sav je bio molitva. I sam Isus, kako nam to opisuju evanđelja, puno je molio. U današnjem evanđelju mole farizej i carinik.  Ova dva čovjeka rade isto, mole, ali farizej stoji uspravno u hramu, a carinik moli bijući se u prsa “Bože, smiluj se meni grešniku.” Molitva pokazuje kako živimo. Netko je rekao: “Reci mi kako moliš i reći ću ti kako živiš!” Svatko od nas treba preispitati svoj život.  Molitva pomaže posložiti život i dovesti ga u red. Farizej se u molitvi uspoređuje, procjenjuje sebe uspoređujući se s drugima. Takvi smo i mi. Znamo reći: “Kakvih sve ljudi ima, ja i nisam loš.” Molitva je kod farizeja naopačke okrenuta. On zahvaljuje Bogu što je bolji od drugih. Sebe ističe u boljem svjetlu, veliča samog sebe “Bože dužan si mi nešto”. Farizej daje od svog imetka desetinu i više, ali je iznutra truo, pokvaren. Molitva nas povezuje s Bogom i bližnjim. A ova molitva farizeja odvaja i od Boga i od bližnjeg. I mi često nismo spremni otvoriti novu stranicu u svom životu. Na mogu ući u molitvu sa stavom neopraštanja. Ima li u mojoj molitvi mjesta za druge ljude? Ako nešto ne ide u životu onda pitamo “Bože, gdje si?” A kad sve ide, onda je to naša zasluga. Za molitvu je potrebna poniznost. Ne možemo moliti ako u obitelji nismo izmireni. Ne može se moliti i prezirati drugog čovjeka. Carinik ima prazne ruke i udara se u prsa, priznaje se grešnikom. Carinik je svjestan da je slab, živi i radi nemoralno, ali on traži milosrđe. Njemu je oprošteno i opravdan je jer se otvorio Bogu i tražio je Božje milosrđe i oproštenje. Samo kad smo uvjereni da ne posjedujemo ništa što bismo mogli staviti pred Boga, samo smo tada pomireni s Bogom. Važno je ono kakvi smo pred Bogom, u što stavljamo svoje pouzdanje. Ova nas prispodoba poziva na poniznost. Molimo za ponizno srce koje neće obescjenjivati druge”, zaključio je propovijed fra Ćavar.

Euharistiju su pjesmom uzveličali članovi bogoslovskog zbora Hercegovačke franjevačke provincije. Među njima je bio i naš župljanin fra Ivan Malić.