Što je Život vječni? Zašto težiti sjedinjenu s Bogom u Vječnosti? I naposljetku, kako do njega doći?
Tim, i mnogim drugim pitanjima, intenzivno su se bavili mladi iz naše Župe i Župa Velikogoričko-odranskog dekanata i Župa u Vrbanima od 6. do 12. kolovoza, na već tradicionalnoj duhovnoj obnovi i ljetovanju na Prviću, malom otoku u šibenskom arhipelagu. Nakon što je mlade sedam godina vodio vlč. Luka Brešić, ove je godine naš voditelj bio župni vikar vlč. Antonio Kovačić. Njemu su duhovna (i duhovita) pomoć bili vlč. Martin Krizmanić i vlč. Matija Knok. Imali smo intenzivan duhovni život. Svakog smo dana slušali katehezu koju je pripremio vlč. Antonio, nakon čega je slijedila individualna kontemplacija i rad u grupama koje su vodili župni animatori. Svaki smo dan slavili svetu Misu, a u petak nas je pohodio šibenski biskup koji je predvodio Euharistiju kroz koju smo osjetili njegovu brigu za nas mlade. Posebno treba izdvojiti četvrtak kad smo, većina prvi put, prisustvovali pokorničkom bogoslužju nakon kojega je bila prilika za svetu ispovijed. Taj smo dan proveli u šutnji uz cjelodnevno klanjanje pred izloženim Presvetim. Prisutni svećenici cijeli su tjedan bili na raspolaganju za sakrament pomirenja i duhovne razgovore.
Lokacija za razmatranje o pitanjima Vječnosti ne može biti bolja – cijeli otok Prvić odiše posebnim
mirom. Na Prviću nije teško pronaći tragove Božje prisutnosti u prirodi, a uživaju sva osjetila – oči se zasićujusvim nijansama neba i našega mora, do uši neprestano dopire zvuk zrikavaca i crkvenih zvona koja podsjećaju na molitvu, a bose noge uživaju u kamenu koji su istrošila i izgladila nebrojena stopala prije tebe. Doista, kada bi netko opisivao kako treba izgleda savršen dan, onaj koji zadovoljava sve ljudske potrebe – fizičke, društvene, duhovne i osobne – njegov bi opis sličio u mnogočemu jednom tipičnom danu na Prviću tijekom našeg ljetovanja. Naspavaš se taman toliko da sljedeće noći možeš bez problema zaspati, pa ti ne smetaju ni komarci, ni buka izvana, ni hrkanje osobe do tebe, ni mirisi koje deset ljudi u jednoj maloj sobi može proizvesti. Okružen si ljudima kamo god pođeš – od grupnih spavaonica, zajedničke pripreme jela, objedovanja, i pospremanja, do odlaska izvan granica samostana – na plaži, u trgovini. Ipak u svemu tome nalaziš vremena za sebe – na raspolaganju ti je cijeli otok na kojem nema opasnosti da ćeš se izgubiti ili da će te pogaziti auto. Za manje od minute možeš pronaći mjesto gdje možeš biti dovoljno sam da zastaneš, i budeš sam sa svojim Bogom.
Mnogima je ovo bio prvi Prvić, a naročito našim ovogodišnjim krizmanicima, koji su bili brojni, te se zbog toga posebno radujemo. Povezali su se mladi kroz niz generacija – od 1997. do 2009. – tako smo bili slika žive Crkve kroz koju se Život vječni može prenositi.
Više slika ovdje
Maja Kordić, župna suradnica
