Na svetkovinu Svih svetih slavimo općinstvo, zajedništvo svetih, onih koji su službeno proglašeni, kao i onih koji uživaju vječni život, a nisu javno proglašeni svetima. Svake nedjelje ispovijedamo vjeru u zajedništvo svetih. To je vjera da nas cilju života ne čeka zaborav, ništavilo, samoća, nego život u zajedništvu s Bogom Ocem, Sinom, Duhom Svetim, sa svetima, s našim dragim pokojnima. Jer naš Bog je Bog živih. Svetkovina Svih svetih blagdan je života.

Slavimo život koji smo pozvani sveto proživjeti. U krštenju smo svi pozvani na svetost. Posjeti grobljima podsjećaju nas na prolaznost života i da nam ne može biti svejedno kako živimo. Prolaznost života podsjeća nas da je važno promisliti kakav svijet ostavljamo iza sebe. Nakon smrti ostaju naši odnosi, naša dobra djela, naše molitve. A tijelo će biti predano grobu.

Grobove ćemo ukrasiti cvijećem i svijećama. To su znakovi života. Grobovi stoga nisu samo mjesta žalovanja, nego i mjesta nade u vječni život.

U tom duhu dolazimo na grobove održavati živi spomen na pokojne.

Dolazimo na grobove Bogu reći hvala za živote koji su došli svome cilju.

Dolazimo na grobove moliti za pokojne, da i mi jednoga dana možemo ući u vječni život, u zajedništvo Svih svetih.