Ako želiš biti prvi, moraš biti posljednji. Ako želiš biti velik, moraš biti malen. Ako želiš
dosegnuti vrhunce savršenstva, ne smiješ se bojati sagnuti prema onima koji žive u najvećem
siromaštvu. To je preokret u našem načinu razmišljanja. Veličina osobe ne leži u velikoj moći,
već u velikom služenju. Ne leži u ostvarivanju velikih projekata, nego u prepuštanju Božjoj
ljubavi. Zapravo, da bismo ljubili, nije potrebno ništa. Nije potrebno ići na kraj svijeta, biti učen,
niti biti apostoli, ni misionari, ni biskupi ni svećenici; niti bogati niti siromašni, ni muškarci ni
žene. Da bismo ljubili, nije čak potrebno ni biti svet, i grješnik može ljubiti! Dovoljno je donijeti
odluku, ovdje i sada! Ljubav je prije svega zahvalnost. To je odgovor na ljubav koja je postojala
prije nas. Ljubav prema bližnjemu posljedica je otkrića Božje ljubavi.
U povodu 25. obljetnice svećeničkog ređenja zamolio sam poglavare slobodnu godinu, i oni su
mi je odobrili. Želio sam obnoviti svoj izbor Boga jer sam shvatio da je, kako su godine prolazile,
moj mladenački entuzijazam oslabio. Jednostavnost koju sam imao kao mladi svećenik sve se
više gubila. Tada sam se upisao na tečaj za svećenike i sjemeništarce koji žele proživjeti
iskustvo obiteljskog života, stavljajući u središte svega Evanđelje. Bilo nas je tridesetak
svećenika iz petnaestak različitih zemalja. Osim predavanja iz duhovnosti, molitve i
razmatranja, bilo je puno vremena posvećenog primjeni naučenog u praksu. Zbog toga smo sve
morali raditi sami: prati rublje, pripremati obroke, brinuti se o vrtu, održavati kuću, raditi razne
fizičke poslove i slično. Jednog sam poslijepodneva ušao u kuhinju i vidio da je sudoper bio pun
prljave vode. Bilo je očito da je začepljen. Spontano sam počeo kritizirati dežurne u kuhinji koji
to nisu primijetili, ali u naletu ljubavi, s tom jednostavnošću koju sam iznova otkrivao, shvatio
sam da je kritiziranje beskorisno i da je bolje primiti se posla. Pokušao sam s gumom za
odčepljivanje odvoda, ali nije bilo dovoljno. Jedino je rješenje bilo uzeti kliješta i otvoriti sifon.
Sudoper je bio jako velik, pa sam morao leći ispod njega, kao automehaničar ispod automobila,
i odvrnuti cijev. Možete zamisliti što je iz tog sudopera izašlo čim sam ga uspio otvoriti! Sve je,
međutim, dobro prošlo. Bio sam zaista zadovoljan, ne samo zato što sam uspio u svojem
naumu, nego zato što sam ljubio braću. Osjećao sam veliku radost i zadovoljstvo. Te je večeri
bio i moj red da pripremim večeru. Kada sam otvorio hladnjak, vidio sam puno ostataka i rekao
samome sebi: mogu napraviti dobru povrtnu juhu. Nasjeckao sam sve što sam našao i stavio u
veliki lonac. Dodao sam nekoliko začina i večera je bila gotova! Eksperiment je prilično dobro
uspio. Dobio sam puno komplimenata (možda zato što su svi nakon radnog dana bili jako gladni
ili možda iz čistog milosrđa). Sve dok nije došao don Beppino, koji je upitao: ‘Tko je večeras
pripremao večeru?’ Ja sam, ponosan na upravo dobivene pohvale, odmah dignuo ruku. A don
Beppino: ‘A gdje si stavio namirnice za moju dijetu?’ Jao!!! Ne znajući to, očito sam i njih stavio
u juhu i obogatio njezin okus! Kada je Beppino shvatio što se dogodilo, ljutito se okrenuo
prema meni i rekao: ‘Baš ti, ti koji toliko pričaš o ljubavi, pogledaj što si učinio. Ljubav mora biti
konkretna, nisu dovoljne riječi!’ Bio mi je to težak udarac. Blagovaonica je postala ledena. Prvo
na što sam pomislio bio je sudoper! Kako može tako nešto reći? On ne zna da sam očistio
sudoper, i to bez riječi! Ukratko, shvatio sam koliko nutarnji mir može biti krhak i kako Bog želi
iskušati našu vjernost i pomoći nam da ostanemo ponizni. Kasnije sam otišao do Beppina da
mu se ispričam. Izmirili smo se. Doista smo zajedno doživjeli da se život rađa iz smrti. Taj se mir
vraća samo ako se zna kako početi ispočetka. Kao što čine djeca koja za tren oka zaborave što
su učinila. Ako ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
iz propovijedi Apostolskog nuncija Giorgia Lingue u Karmelu u Brezovici 1. listopada 2023.