“Došli ste ovdje na hodočašće, ali to nije kao kada idete na koncert da biste pljeskali velikoj zvijezdi. Došli ste moliti Mariju za zagovor kako bi se ispunilo ono što vam je posebno na srcu. Povjeriti Njoj svoje brige, svoje dobre želje, svoju rodbinu i prijatelje, ali prije svega zamoliti je da vam pomogne sačuvati srce puno Boga. Danas su posebno brojni hodočasnici koji dolaze iz Velike Gorice. Vjerno, već 33 godina, svake godine dolaze moliti Isusovu Majku da ih nauči kako primiti Isusa u svoje srce. Nitko vam ne može pomoći bolje od Nje. I vi s Njom ponavljajte: neka mi bude po tvojoj riječi! Neka se u meni ispuni Tvoja Riječ!”, istaknuo je obraćajući se hodočasnicima ispunjenim svetištem crkve na otvorenom u svojoj homiliji apostolski nuncij Giorgio Lingua.
Svečanim euharistijskim slavljem u crkvi na otvorenom u Mariji Bistrici, koje je
predslavio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua, završeno je 33. velikogoričko zahvalno pješačko hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj. Ove je godine 42 kilometra zahvalno pješačilo 3088 hodočasnika.
U subotu 31. kolovoza, oko 4:45 ispred župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici počeli su se okupljati vjernici iz triju velikogoričkih ali i iz župa velikogoričko – odranskog dekanata kao i iz susjedne Sisačke biskupije i grada Zagreba. Rijeka hodočasnika po 33. put krenula je izreći zahvalu Majci Božjoj što je svojim zagovorom očuvala Veliku Goricu od ratnih razaranja.
Nakon kratkih uputa, molitve i blagoslova župnika Norberta Ivana Koprivca kolona hodočasnika krenula je za križem, kroz mrak, put Kobilića i kapele Majke Božje Karmelske gdje su, prolazeći uz kapelu, izmolili jutarnji Angelus. Uz župnika velikogoričke župe Navještenja Marijina Norberta Ivana Koprivca pješačili su i župnici velikogoričke župe bl. Alojzija Stepinca velečasni Luka Brešić i župe Uzvišenja svetog križa Kravarsko Hrvoje Zovko.
Uz zahvalu i vapaj u srcu, a molitvu i pjesmu na usnama, hodočasnicima su dva sata hoda do Ščitarjeva, gdje su im kao i brojnih prijašnjih godina domaćini ovog drevnog antičkog grada, uz pomoć gradskog poglavarstva Velike Gorice, pripremili turopoljski doručak koji su im nudili s osmjehom na licu, prošla kao tren.
Nakon doručka hodočasnici svih dobi – predškolci, školarci, mladi, oni srednje dobi i stariji, poznati i manje poznati Velikogoričani – nastavili su dalje za križem autoputom. S krunicom u ruci, u molitvi, pjesmi, razgovoru i tišini hodočasnici, netko po prvi, netko deseti, a netko po trideset i treći put, nosili su svoje zahvale, preporuke, nakane i zamolbe put svetišta u Mariji Bistrici. Ljepota zajedništva i briga jednih za druge liječila je žuljeve, a bolne i umorne noge činila snažnima i ustrajnima. Nakon odmora u Soblincu slijedio je put prema brežuljcima Kašine i Laza. Umorni ali radosni hodočasnici stigli su u Bistričko svetište oko 15.00 sati, iako su vjernici nastavili pristizati još dugo nakon toga. Uslijedila je zajednička ulazna procesija kojom su hodočasnici pješaci ophodom oko oltara uz pjesmu pozdravili Majku Božju Bistričku.
Vrijeme do središnjeg događaja hodočašća – Euharistijskog slavlja – hodočasnici su ispunili pristupajući sakramentu ispovijedi, odmarajući i okrepljujući tijelo ili moleći Križni put uspinjući se na Kalvariju.
Crkva na otvorenom bila je ispunjena mnoštvom vjernika, onih koji su pristigli pješice kao i onih koji su automobilima došli kako bi sa svojim obiteljima sudjelovali na euharistiji.
U zajedništvu s pristiglim svećenicima Misu u 18 sati predvodio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua. U homiliji je potaknuo vjernike: ‘Svima je, naime, poznato da Božja ljubav ne isključuje ljubav prema bližnjemu, već je uključuje. Naprotiv, što više želim ljubiti Boga, to više moram ljubiti bližnjega koji je njegova slika. Ivan u svojoj prvoj poslanici kaže: Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti. Da bismo ljubili Boga “svim srcem“, trebamo ljubiti bližnjega “svim srcem.“ Pojašnjavajući okupljenim hodočasnicima tko je kršćanin rekao je: ‘Ovo je kršćanin: drugi Isus. Ako Isus živi u nama, što god činimo, koga god susrećemo i pokušavamo ljubiti, postaje prilika da Riječ provedemo u djelo. Mi ustupamo Isusu svoje ruke, svoj um, svoj jezik, svoje tijelo, svoje srce, kako bi On nastavio živjeti danas, po nama, u ovom svijetu. Kako Boga ne bismo častili samo usnama, ne samo da trebamo dobro moliti, već moramo dobro živjeti svaki trenutak koji nam Gospodin daruje, činiti sve svim srcem, kao da Krist živi u nama, kao da nemamo što drugo činiti, kako bi rekao sveti Ivan XXIII.’
Naglasio je kako je Marija ona koja zna čuvati srce te naglasio: ‘Čula je i vidjela mnogo lijepih stvari o Isusu i čuvala ih je u sebi. Ona nas uči kako svoje srce sačuvati čistim, čistim jer je puno Boga. Marija nam može pomoći. Došli ste ovdje na hodočašće, ali to nije kao kada idete na koncert da biste pljeskali
velikoj zvijezdi. Došli ste moliti Mariju za zagovor kako bi se ispunilo ono što vam je posebno na srcu. Povjeriti Njoj svoje brige, svoje dobre želje, svoju rodbinu i prijatelje, ali prije svega zamoliti je da vam pomogne sačuvati srce puno Boga. Danas su posebno brojni hodočasnici koji dolaze iz Velike Gorice. Vjerno, već 33 godina, svake godine dolaze moliti Isusovu Majku da ih nauči kako primiti Isusa u svoje srce. Nitko vam ne može pomoći bolje od Nje. I vi s Njom ponavljajte: neka mi bude po tvojoj riječi! Neka se u meni ispuni Tvoja
Riječ!’ zaključio je homiliju nadbiskup Lingua.
Nakon euharistije hodočasnici su se, predvođeni nuncijem Linguom, svećenicima, bogoslovima, ministrantima i vjernicima u narodnim nošnjama, u procesiji s ophodom oko oltara oprostili s Marijom.
I ove su se godine s radošću u organizaciju hodočašća uključili dobrovoljci – redari. Iako je bio veliki posao osigurati vjernike, posebice duž autoceste, službenici Policije, Hrvatskih cesta i autocesta, odradili su to s poštovanjem. Posebnu brigu i ljubav u ovo hodočašće uložili su vjernici zaduženi za medicinsku skrb, saniranje žuljeva i drugih ozljeda, kao i djelatnici Hitne službe, Saniteta i velikogoričke taksi i vatrogasne službe koji su neumorno hodočasnike opskrbljivali vodom i bili im sigurnost na putu.
Prije 33 godine, 3. rujna 1991., monsinjor Josip Frkin, tadašnji župnik velikogoričke župe Navještenja BDM, dao je zavjet Mariji ako njezinim zagovorom Velika Gorica bude očuvana od ratnih razaranja vjernici će pješice hodočastiti Majci Božjoj Bistričkoj i natrag. Marija je svojim zagovorom očuvala Veliku Goricu a vjernici su zavjet ispunili hodočasteći do Bistrice i natrag 26. i 27. rujna 1992. Na kraju tog zavjetnog zahvalnog hodočašća neki su vjernici
pitali hoće li se hodočastiti i nagodinu. I tako je Velikogoričko zahvalno pješačko hodočašće Majci Božjoj Bistričkoj postalo tradicionalno.
Tekst: Snježana Kirinić Grubić
Foto: Snježana Nikolić i Snježana Kirinić Grubić
