Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić na svetkovinu Svete obitelji predvodio je euharistijsko slavlje u našoj župi Navještenja Blažene Djevice Marije u tijeku kojeg je župa i sveopća Crkva postala krštenjem bogatija za pet članova.
Tijekom misnog slavlja, na kojem su koncelebrirali župnik Norbert Ivan Koprivec, župni vikar Toni Potrebić i nadbiskupov tajnik Ivan Lukić, uz asistenciju dvojice đakona, Đure Matića trajnog đakona i Marka Dominića koji je na đakonskom praktikumu u župi Navještenja te brojnih ministranata, na radost brojnih vjernika krštena su djevojčica i četiri dječaka.
Pozdravljajući okupljene vjernike kardinal Bozanić je rekao: “Želio sam biti s vama na svetkovinu svete obitelji, među ostalim, i zbog krštenja petero djece u vašoj župi.”
U propovijedi, temeljeći je na čitanjima svetkovine Svete obitelji, nadbiskup je naglasio kako nas blagdan Božića dovodi do jaslica, do obitelji Isusa, Marije i Josipa.
“Po Isusu u središtu Božića je obitelj. Božić i obitelj na neki način idu zajedno jer Božić je blagdan koji okuplja obitelj, užu i širu, okuplja rodbinu snagom rođenja koje se dogodilo u Betlehemu. U današnjem evanđelju susrećemo Isusa koji ima dvanest godina. Dogodio se problem u svetoj Nazaretskoj obitelji. Išli su na hodočašće u Jeruzalem, bili na njemu, i pri povratku prema Nazaretu nakon tri dana primijetili su da Isus nije tu, među rodbinom. Josip i Marija zabrinuti vraćaju se u Jeruzalem i nalaze Isusa među naučiteljima, u hramu, kako ih poučava. Marija zabrinuta prekorava Isusa: ‘Sinko, što si nam to učinio? Otac tvoj i ja smo te tražili.’ Isus se ne povlači već joj odgovara ‘Ja trebam biti u kući svoga Oca.’ I u svetoj Nazaretskoj obitelji nije sve išlo tako jednostavno. Rast ljudi, napredak, donosi izazove, pitanja i probleme. Dragi roditelji, od trenutka kad ste počeli iščekivati dijete, koje je zaživjelo pod srcem majke, preko njegova rođenja i rasta i vi ste se, vjerujem, često našli u situaciji Marije i Josipa jer dijete je negdje drugdje. I vaše dijete, i svi mi, oni smo koji u prvom redu pripadamo Bogu, a poslije roditeljima i svojima. Dijete je dar, nije predmet koji mogu usmjeravati kako ja želim. Svako dijete pripada Bogu, njemu pripada i djetetovo poslanje i izbor zanimanja i izbor ljubavi. To nam govori i današnji blagdan i današnje evanđelje. Ali evanđelje nastavlja, Isus se nakon tog razgovora, tog dijaloga, vratio s roditeljima i bio im poslušan. Napredovao je u dobi, mudrosti i milosti pred Bogom i ljudima. Što nama govori današnje evanđelje? Nitko nije oslobođen od izazova, problema i poteškoća i potrebno je suočavati se i o problemu razgovarati. Vratili su se zajedno. Ostati zajedno, razgovarati zajedno i biti podložan iako vidi i svoj put”, rekao je Kardinal.
“Možda današnje evanđelje postavlja još jedno pitanje. Ovih smo dana govorili o prizorima iz Isusova života, od rođenja do prikazanja u hramu, i odjednom je tišina. Više ne znamo što se to događalo u Svetoj obitelji. Evanđelje je zašutjelo i više ne govori o Isusu sve do njegovog javnog nastupa. Nije li i to jedna pouka, pouka da svaka obitelj ima svoj život i svoju intimu i u tu intimu obiteljskog života ne treba ulaziti. Nju treba čuvati kao svetinju. Unutar obitelji treba u razgovoru i traženju zajedno rješavati sve životne probleme. Trebamo danas osobito čuvati intimu, zajedništvo obiteljskog života, jer to je nešto sveto. Ima onih koji žele prodirati u tu svetinju, to svetište. Ali ono pripada roditeljima, obitelji i Bogu. Isusa smo danas našli u Jeruzalemu a vratio se u Nazaret. Jeruzalem bismo mogli usporediti sa Crkvom, a Nazaret s obiteljskom kućom. Između ta dva stupa, Crkve – zajedničke molitve pred Bogom i obiteljske kuće – te male Crkve, s Bogom se i u zajedničkom obiteljskom razgovoru rješavaju razna pitanja.
Može se koji put čuti i ovo pitanje, osobito od roditelja: ‘Sinu, kćeri, dali smo sve, ali čini se da ne slijede naše savjete. Učili smo ih da idu u Crkvu, a oni su prestali, učili smo ih kako živjeti a oni idu nekim drugim putem. Moguće je da roditelji onda počnu i sebi prigovarati. ‘Možda smo nešto pogriješili.’ Nemojte dragi roditelji tako razmišljati. Prepustite Bogu njegov dio. Jer onaj koji sjeme baca on je samo onaj koji baca sjeme, a plod ne donosi sijač nego sjeme koje je posijano. I budimo strpljivi i u molitvi. Zajedno s Bogom čekajmo da to dobro sjeme koje ste posijali donese ploda. Jer svako dobro sjeme će prije ili kasnije donijeti plod. Ako se sjeme ne sije onda nema iz čega niknuti plod.
Marija je, kaže evanđelje, sve te događaje nosila u srcu pred Boga, a Josip se brinuo i za Mariju i za Isusa. Isus je napredovao u dobi, mudrosti i milosti pred Bogom i ljudima. Evo, to je put Božji.
I na kraju, u svemu tome, i u obitelji i u društvenom životu potreban je razgovor i zajedništvo jer tamo gdje se razbija zajedništvo tamo se ne otvara put prema dobru. Pozivam vas sve na zajedništvo u vjeri. Možemo imati u nekim stvarima i različite stavove, ali nemojmo dozvoliti da se podijelimo. Molimo Boga i Svetu Nazaretsku obitelj da nam na svim tim putevima i obiteljskog i društvenog života pomogne”, zaključio je svoju propovijed nadbiskup Bozanić
Na kraju euharistije nadbiskup je vjernicima velikogoričke župe Navještenja Blažene Djevice Marije zahvalio za njihovu vjeru, zajedništvo i nadu koju nose u njihovim životima: “Na Božić gledamo kao na idilu. Ova su djeca danas bila dobra, vjerojatno kao i Isus u doba kad je bio star kao oni. Želim im djelovanje Duha da rastu u vjeri i mudrosti.”
Kardinal je prije završnog blagoslova majkama darovao misli pape Franje i Papinu krunicu naglasivši im da su krunice za njihovu djecu, potičući ih da im ove krunice daruju na dan njihove prve pričesti.
Tekst i foto: Snježana Kirinić Grubić